Ponekad kažemo ili mislimo da nemamo izbora, ali u stvari ga imamo. Postoje dva glavna izvora takvog krivog uvjerenja. Jedno je naše vlastito razmišljanje, a drugo je ponašanje onih oko nas. Treći razlog može biti u onome što vjerujemo glede ponašanja ljudi oko nas. Ako možemo utvrditi ZAŠTO mislimo da nemamo izbora, tada postaje lakše vidjeti stvarnost.
1. Obiteljsko uvjetovanje. Kada smo bili vrlo maleni, često je bilo u najboljem interesu naših roditelja, a na neke načine i u našem, da nas uvjere da nemamo izbora i da moramo slijediti njihove savjete ili upute.
2. Strah od odgovornosti. Ne imati izbora znači nemati odgovornosti. Ako nismo odgovorni, ne može nas se kriviti ako se stvari ne odvijaju onako kako to želimo.
3. Strah od spoznaje da smo upali u rutinu. Suočiti se s činjenicom da imamo izbora može značiti da se moramo suočiti s činjenicom da živimo rutinski. Kako bi se s time suočili, to znači da moramo prihvatiti da smo odustali od naših snova. Možda je vrijeme da se suočimo s našom nevoljkošću da prihvatimo izazove tih snova i kažemo:"Ako ne sada, kada?"
4. Strah od nepoznatoga. Često izbori koje se pravimo da ne vidimo predstavljaju korak u nepredvidivo. Ponekad se ono što je poznato, čak i ako to nije ono što bismo za sebe odabrali, čini poželjnije nego kockanje s nepoznatim. Pitanje koje se trebate upitati jest, je li ono što imate sada ono što biste odabrali da gledate unatrag s kraja vašega života?
5. Ljudi oko nas imaju svoje sheme koje nam ne omogućavaju da se promijenimo. Vrlo je često da ljudi imaju svoje sheme i razloge koje ne uključuje dopuštanje da imamo izbora. Uzmite ekstremni primjer agresivnoga muža koji će sve učiniti da uvjeri svoju ženu, žrtvu, da ona nema izbora nego ostati s njime u vezi. Na manje ekstremne načine, drugi će možda pokušati isprati nam mozak da je njihov način najbolji način. Da bismo se s time nosili, moramo održati našu mentalnu i emocionalnu neovisnost.
6. Sadašnja situacija služi našoj svrsi. Nisu samo drugi ti koji igraju igre s umom. Mi također igramo razne igre sa samim sobom, te vjerujemo da bismo voljeli imati izbora, a u stvari se ne želimo promijeniti. Ako kažemo da nam se ne sviđa ono što imamo, a ipak to ne mijenjamo, možda bismo trebali razmisliti što dobivamo od toga. Mora postojati neka korist koju iz toga izvlačimo, inače bismo se pokrenuli i nešto promijenili. Vrlo je važno utvrditi što vas to sprječava prema onome za što kažete da želite.
7. Pomanjkanje prakse u razmatranju alternativa. Neki od nas nisu nikada naučili razmatrati alternative, ili razmišljati kritički o situacijama i alternativama. Ponekad takvi ljudi mogu naučiti raditi izbore sami za sebe i kroz to osnažiti. A ponekad je promjena previše teška.
8. Alternative su mogućnosti koje ne želimo razmotriti. Ponekad kada kažemo da nemamo izbora znači da nam niti jedna od alternativa nije prihvatljiva. Ponekad su te alternative odbijene s dobrim razlogom, a ponekad zbog nekog od gore navedenih razloga. Prije nego li kažete da nemate izbora, napišite popis alternativa, koliko god da su šašave i neprihvatljive. Tada zapišite razlog zbog kojeg odbijate svaku od njih.
9. Strah da ćemo nekoga izgubiti. Možda smo naviknuli da netko drugi radi sve izbore, te osjećamo da bi veza bila ugrožena da počnemo raditi svoje vlastite izbore. Možda vjerujemo da bi naše alternative bile neprihvatljive toj osobi. Prije nego skočite u taj zaključak, pokušajte jasnu komunikaciju kako biste bili sigurni koja bi bila reakcija na vaše razne alternative. Ako drugi nisu voljni dopustiti vaše izbore, ozbiljno razmotrite je li veza vrijedna toga da izgubite svoju slobodu?
10. Vjerovanje da je ono što nam se događa božja volja ili sudbina. Vaša vjerska uvjerenja su vaša, ona ovise o vama. No ono na što većina religija ukazuje je da je jedan od najvećih darova koje mi kao ljudska bića imamo slobodna volja, a to je sposobnost da radimo izbore, da mijenjamo naše okolnosti. Ako nam je dan taj dar od Boga, čini se pomalo nezahvalno da ga ne iskoristimo, zar ne?
izvor:
[You must be registered and logged in to see this link.]