[You must be registered and logged in to see this link.]





Piše: Eckhart Tolle Dio iz knjige "Moć Sadašnjeg Trenutka"

Knjigu možete kupiti na: [You must be registered and logged in to see this link.]



Prije ste govorili o tome kako je važno da se duboko ukorijenimo u tijelu

ili da uistinu boravimo u njemu. Možete li objasniti što ste time mislili?

Tijelo može postati točka pristupa carstvu Bića. Sada ćemo potanje o

tome govoriti.

Još nisam sasvim siguran razumijem li potpuno što mislite kad kažete

Biće.



»Voda? Što mislite time reći? Ne razumijem«, rekla bi riba kad bi

imala ljudski um.

Molim vas, prestanite pokušavati razumjeti Biće. Već ste dobili

značajne uvide o tome, ali um će uvijek pokušavati Biće stisnuti u

malu kutijicu, a na nju staviti oznaku. To se ne može napraviti. Biće

ne može postati predmet znanja. U Biću se subjekt i objekt stapaju u

jedno.

Biće možete osjetiti kao vječno prisutno Ja jesam koje je s onu

stranu imena i oblika. Osjetiti, a zatim spoznati da jeste i ostati u tom

duboko ukorijenjenom stanju jest prosvjetljenje, istina za koju je Isus

rekao da će vas osloboditi.

Osloboditi čega?

Oslobodit će vas privida da niste ništa više od svoga fizičkog tijela i

uma. Taj »privid o ja«, kako ga naziva Buddha, suštinska je pogreška.

Oslobodit će vas straha u svim njegovim bezbrojnim maskama, jer

strah je neminovna posljedica toga privida - straha koji je vaš vječni

mučitelj sve dok osjećaj za vlastito ja izvodite samo iz ovoga nevažnog

i ranjivog oblika. A oslobodit će vas i grijeha, koji je patnja što ju nesvjesno

nanosite sebi i drugima sve dok to prividno ja upravlja onime

što pomislite, kažete i napravite.


ZAVIRITE S ONU STRANU RIJEČI

Ne sviđa mi se riječ grijeh. Podrazumijeva da mi je netko sudio i smatra

da sam kriv.

To mogu shvatiti. Mnoga su se pogrešna stajališta i tumačenja tijekom

stoljeća nagomilala oko nekih riječi, kao što je riječ grijeh, zahvaljujući

neznanju, pogrešnom razumijevanju ili želji za upravljanjem,

ali te riječi ipak sadrže suštinsku jezgru istine. Niste li u stanju

zagledati se s onu stranu takvih tumačenja, pa stoga ne možete prepoznati

stvarnost na koju riječ upućuje, nemojte se njome koristiti.

Nemojte se uhvatiti za razinu riječi. Riječ je tek sredstvo koje vodi do

nekog cilja. Riječ je apstrakcija. Pomalo je nalik na putokaz jer ukazuje

na nešto. Riječ med nije med. O medu možete učiti i razgovarati

koliko god dugo želite, ali nećete ga zapravo upoznati dok ga ne

kušate. Kad ste ga kušali, riječ vam postaje manje važna. Više nećete

biti vezani uz nju. Slično tome, o Bogu možete govoriti ili razmišljati

do kraja svoga života, ali znači li to da Ga poznajete, da ste makar zavirili

u tu stvarnost na koju riječ ukazuje? To je zapravo samo posesivna

vezanost za putokaz, mentalni idol.

Vrijedi i obrnuto: ako vam se, zbog bilo kojeg razloga, ne sviđa

riječ med, to bi vas moglo spriječiti da ga nikada ne okusite. Osjećate

li snažnu odbojnost prema riječi Bog, što je negativan oblik vezanosti,

mogli biste nijekati ne samo riječ, nego isto tako i stvarnost na koju

ona ukazuje. Mogli biste si uskratiti mogućnost doživljavanja te

stvarnosti. Sve je to, naravno, suštinski povezano s tim što ste se poistovjetili

s umom.

Stoga, ako vam riječ više nije prikladna, tada je ostavite i nadomjestite

drugom. Ne sviđa li vam se riječ grijeh, tada recite nesvjesno

ili ludilo. To će vas možda odvesti bliže istini, bliže stvarnosti koja se

krije iza riječi, nego riječ grijeh koju su ljudi dugo zloupotrebljavali,

a ne ostavljaju mjesta nikakvoj krivnji.



Ni te mi se riječi ne sviđaju. Nagovještavaju da sa mnom nešto nije kako

valja. To je prosuđivanje.

Naravno da s vama nešto ne valja - ali vas nitko ne prosuđuje.

Ne mislim vrijeđati vas osobno, ali ne pripadate li ljudskoj rasi

koja je samo u dvadesetom stoljeću ubila više od sto milijuna pripadnika

vlastite vrste?

Govorite li o krivnji na temelju povezanosti?

Nije riječ o krivnji. Ali sve dok vama upravljaju ego i um, dio ste toga

kolektivnog ludila. Možda se niste dublje zagledali u ljudsko stanje

dok njime vladaju ego i um. Otvorite oči i uočite strah, očaj, pohlepu

i nasilje koji sve prožimaju. Promotrite strašnu grubost i patnju

koju su ljudi nanosili, a nanose i dalje jedni drugima, kao i drugim

životnim oblicima na ovoj planeti, i to na globalnom planu. Ne morate

osuđivati. Samo promatrajte. To je grijeh. To je ludilo. To je nesvjesno.

Nadasve, ne zaboravite promatrati vlastiti um. Ondje tragajte

za korijenom ludila.


PRONALAŽENJE VLASTITE NEVIDLJIVE I NEUNIŠTIVE STVARNOSTI

Rekli ste kako je poistovjećenje s tjelesnim oblikom dio privida, pa kako

nas onda tijelo, fizički oblik, može dovesti do spoznaje Bića?

Tijelo koje možete vidjeti i dodirnuti ne može vas odvesti do Bića.

Ali to vidljivo i opipljivo tijelo samo je vanjska školjka, ili bolje rečeno,

ograničen i iskrivljen opažaj skrivene stvarnosti. U prirodnom

stanju povezanosti s Bićem, tu skrivenu stvarnost svakoga trenutka

možete osjetiti kao nevidljivo unutarnje tijelo, oživljujuću prisutnost

u vlastitoj nutrini. Stoga »prebivati u tijelu« znači osjetiti tijelo iznutra,

osjetiti život u tijelu i tako spoznati da ste nešto drugo, a ne vanjski

oblik.

Ali to je tek početak putovanja prema unutra koje će vas odvesti

još dublje u carstvo veće tišine i spokojstva, ali i veće moći i vibrirajućeg

života. U početku ćete možda moći dobiti samo prolazne uvide,

ali putem njih ćete početi shvaćati kako niste samo besmisleni djelić

života u stranome svemiru, nakratko postavljeni između rođenja i smrti,

kojemu je dopušteno samo nekoliko kratkotrajnih zadovoljstava

nakon kojih slijedi bol i konačno uništenje. Ispod vanjskoga oblika

povezani ste s nečim tako golemim, tako neizmjernim i svetim, da se

o tome ne može govoriti ili ga shvatiti - a ja ipak sada o tome govorim.

Govorim to ne zato da bih vam pružio nešto u što možete vjerovati,

nego kako bih vam pokazao da to i sami možete spoznati.

Sve dok um zaokuplja svu vašu pažnju, odvojeni ste od Bića. To

se većini ljudi neprestano događa, a tada nisu u svome tijelu. Um preuzima

cjelokupnu vašu svijest i prisvaja je. Ne možete prestati razmišljati.

Kompulzivno razmišljanje postalo je kolektivna bolest. Cijeli

vaš osjećaj toga tko jeste tada se temelji na aktivnosti uma. Budući da

više nije ukorijenjen u Biću, vaš identitet postaje ranjivo, mentalno

ustrojstvo koje uvijek ima potreba, a strah postaje prevladavajuća

emocija. Jedino što je uistinu važno za vaš život tada nedostaje: svjesnost

vlastita dubljeg ja - nevidljiva i nerazoriva stvarnost.

Kako biste postali svjesni Bfća trebate ponovno odvojiti svjesnost

od uma. To je jedan od najvažnijih zadataka na vašem duhovnom

putovanju. Time ćete osloboditi golemi dio svijesti koja je prije bila

u zamci beskorisnog i kompulzivnog razmišljanja. Vrlo učinkovit način

na koji to možete napraviti jest da pažnju odvojite od razmišljanja

i usmjerite je na tijelo, ondje gdje Biće možete osjetiti iz prve ruke,

kao nevidljivo energetsko polje koje daje život onome što opažate

kao fizičko tijelo.


POVEZIVANJE S UNUTARNJIM TIJELOM

Molim vas da to sada pokušate. Možda će vam biti lakše ako tijekom

ove vježbe sklopite oči. Kasnije, kad vam »boravak u tijelu« postane

prirodan i lak, to više neće biti potrebno. Usmjerite pažnju na tijelo.

Osjetite ga iznutra. Je li živo? Ima li života u vašim dlanovima, rukama,

nogama i stopalima - u trbuhu i prsima? Osjećate li tanano energetsko

polje koje prožima cijelo tijelo te svakom organu i stanici daje

vibrirajući život? Osjećate li to polje istodobno u svim dijelovima tijela

kao jedno jedino polje energije? Nekoliko trenutaka usmjeravajte

pažnju na osjećaj unutarnjeg tijela. Nemojte razmišljati o njemu. Osjećajte.

Sto mu više pažnje poklanjate, to će osjećaj postati jasniji i

snažniji. Osjetit ćete kao da svaka stanica postaje življa, a ako imate jako

osjetilo vida, možda ćete doživjeti sliku tijela kako postaje svjetlije.

Iako vam takva slika privremeno može pomoći, više pažnje obratite

osjećaju, nego bilo kojoj slici što se pojavi. Jer slika, bez obzira koliko

prekrasna ili snažna bila, već je definirana oblikom, stoga vam

pruža manje prostora za produbljivanje osjećaja.

Osjećaj unutarnjega tijela je bezobličan, neograničen i neshvatljiv. U

njega se uvijek možete sve dublje spuštati. Ne osjetite li mnogo toga

na ovome stupnju, obratite pažnju na ono što uspijete osjetiti. U rukama

ili nogama možda osjetite jedva osjetne žmarce. To je za početak

dovoljno dobro. Samo se usredotočite na osjećaj. Vaše tijelo oživljuje.

Kasnije ćemo više vježbati. Molim vas da sada otvorite oči, ali

zadržite dio pažnje na unutarnjem energetskom polju tijela čak i dok

se osvrćete po prostoriji. Unutarnje tijelo prebiva na pragu između

vašeg identiteta vezanog uz oblik i suštinskog identiteta, vaše istinske

prirode. Nikada nemojte izgubiti dodir s njim.


DUBOKO SE UKORIJENITE U NUTRINI

Najvažnije je biti u stanju trajne povezanosti sa svojim unutarnjim tijelom

- uvijek ga osjećati. To će jako brzo produbiti i preobraziti vaš

život. Što svjesnije usmjeravate pažnju na unutarnje tijelo, to više postaje

njegova vibracijska frekvencija, uvelike nalik na svjetiljku koja

jače zasvijetli kad okrenete prekidač i tako povećate protok elektriciteta.

Na toj višoj energetskoj razini negativnost više ne može djelovati

na vas, pa ćete privlačiti nove okolnosti koje će odražavati tu višu

frekvenciju.

Ako što je više moguće usmjerite pažnju prema tijelu, usidrit ćete

se u sadašnjem trenutku. Nećete se izgubiti u vanjskom svijetu, a nećete

se izgubiti ni u svome umu. Misli i emocije, strahovi i želje još

mogu postojati do stanovita stupnja, ali neće vas prevladati.

Molim vas da istražite gdje se vaša pažnja nalazi ovoga trenutka.

Slušate ono što govorim ili čitate ove riječi u knjizi. To je žarišna točka

vaše pažnje. Isto ste tako marginalno svjesni svoje okoline, drugih

ljudi i tako dalje. Štoviše, možda postoji još nekakva aktivnost

uma povezana s onim što slušate ili čitate, nekakve mentalne primjedbe.

Nema, pak, nikakve potrebe da to privuče svu vašu pažnju. Vidite

možete li istodobno biti u dodiru s unutarnjim tijelom. Neka

vam dio pažnje bude usmjeren unutra. Ne dopustite joj da sva ostane

vani. Osjećajte cijelo svoje tijelo iznutra kao jedinstveno polje

energije. Kao da slušate ili čitate cijelim tijelom. Neka to bude vaša

praksa u danima i tjednima što dolaze.

Ne prepuštajte svoju sveukupnu energiju umu i vanjskome svijetu.

Svakako se usredotočite na ono što radite, ali istodobno, kad god

vam je to moguće, osjećajte unutarnje tijelo. Ostanite ukorijenjeni

unutra. Tada promatrajte na koji način to mijenja stanje vaše svjesnosti

i kakvoću onoga što radite.

Kad god čekate, gdje god to bilo, koristite se tim vremenom za

osjećanje unutarnjeg tijela. Na taj način prometne gužve i dugački redovi

postaju mjesta uživanja. Umjesto da se u mislima projicirate daleko

od sadašnjeg trenutka, zadite dublje u sadašnji trenutak tako što

ćete ući dublje u tijelo.

Umijeće svjesnosti unutarnjeg tijela razvit će se u potpuno novi

način života, u stanje trajne povezanosti s Bićem i vašem će životu podariti

dubinu kakvu nikada prije niste upoznali.

Kad ste duboko ukorijenjeni u svom tijelu, lako će vam biti ostati

prisutan kao promatrač vlastita uma. Bez obzira što se dogodi izvana,

više vas ništa ne može uzdrmati.

Ne budete li prisutni - a prebivanje u tijelu uvijek je suštinski vid

prisutnosti - vama će i dalje upravljati um. Razmišljanjem i ponašanjem

upravljat će scenarij u glavi koji ste odavno naučili i uvjetovanje

uma. Možda ćete u kratkim trenucima biti slobodni, ali rijetko kad

zadugo. To osobito vrijedi za ona razdoblja kad nešto »pođe nizbrdo

«, kad doživite nekakav gubitak ili se uznemirite. Vaša uvjetovana

reakcija tada će biti nevoljna, automatska i predvidljiva, potaknuta

onom temeljnom emocijom koja predstavlja pozadinu stanja poistovjećenosti

s umom: strahom.

Stoga kad se pojavi izazov, kao što se izazovi uvijek pojavljuju,

neka vam bude navika odmah se spustiti u tijelo i što više možete

usredotočiti se na unutarnje energetsko polje vlastita tijela. To ne treba

trajati dugo, nego samo nekoliko sekundi. Ali to trebate napraviti

onoga trenutka kad se izazov pojavi. Svako odlaganje omogućit će

uvjetovanoj mentalno-emocionalnoj reakciji da počne djelovati i da

vas prevlada. Usredotočite li se na nutrinu i osjetite li unutarnje tijelo,

čim počnete povlačiti svijest iz uma odmah ćete se smiriti i postati

prisutni. Ako je u stanovitoj situaciji potrebna reakcija, ona će izroniti

s te dublje razine. Upravo kao što je sunčeva svjetlost beskrajno

svjetlija od plamena svijeće, tako u Biću prebiva beskonačno veća inteligencija

nego u umu.

Sve dok svjesno održavate dodir s unutarnjim tijelom, nalikujete

na stablo koje je duboko ukorijenjeno u tlu ili na zgradu koja ima duboke

i čvrste temelje. Poredbu s kućom koristio je i Isus u općenito

krivo shvaćenoj usporedbi o dva čovjeka koja su gradila kuću. Jedan

je gradio na pijesku, bez ikakvih temelja, a kad su došle oluje i bujice,

kuće je nestalo. Drugi je duboko kopao dok nije došao do stijena i tada

je sagradio kuću što ju bujice nisu mogle odnijeti.


Izvor:[You must be registered and logged in to see this link.]